Ali se moramo dogovoriti...

Mogu li ljudi i psi u Mostaru zajedno? Mogu i moraju!

Ovih dana kolege sa jednog od mostarskih portala pisali su o problemu pasa lutalica u našem gradu. I umjesto da javnost i udruženja za zaštitu životinja podrže njihovu inicijativu za zbrinjavanju pasa, u ovom slučaju u nekadašnjoj robnoj kući Nama, na njih je pokrenut pravi linč od strane dežurnih "dušebrižnika"!

I da u tekstu kolega niti u jednoj riječi nema, kako su to dušebriznici naveli, poziva na linč pasa, nego upravo suprotno. Ako se čita malo više od samog naslova, vidjeti ćete da su uputili poziv vlastima i tim istim udruženjima da zbrinu pse.

Problem pasa u Mostaru, i ne samo Mostaru nego cijeloj BiH, je odavno problem i veliki problem. Za nekoga je pas umiljata životinja dok za nekoga predstavlja opasnost. Mnogi ljudi se boje pasa! O djeci da i ne govorimo.

Psi su vjerojatno prve pripitomljene životinje, koje čovjeku vjerno služe sve do danas. Ljudi su ih selektivno razmnožavali za mnoge namjene, a rezultat je toga životinja različitih oblika, veličina i sposobnosti.

Pas, Canis familiaris, kralježnjak je, sisavac i zvijer, pripadnik porodice pasa (Canidae) koja obuhvaća i lisicu, čaglja, vuka te australskog dinga. (Izvor: wikipedia)

I onda nije čudno da neki ljudi vole a neki i ne vole pse. Da ih se neki plaše a neki ne. I to je glavni problem zbog čega je pokrenut linč na kolege, što dežurni ne mogu da shvate da se neko plaši psa. E pa plaši!

Slijepo napadanje nekoga ko je ukazao na problem, ne da nije rješenje nego je kontraproduktivno.

Pse treba zbrinuti! Za to postoje procedure, šta i kako se radi. Kastracija, sterilizacija, procjena da li je pas opasan za okolinu a kao krajnja mjera je eutanazija.

I hajde da malo okrenemo priču, na rad silnih udruženja. Mostar ima azil za pse! Zbrinite ih! Nemojte ih ostavljati na milost i nemilost ulice! Ili je to ipak malo previše posla za one koji su sami odabrali da se bave tim poslom, jer očito je da u Mostaru ima veliki broj pasa lutalica. I naravno da im treba pomoći.

Prisjetimo se, u posljednjih nekoliko godina bilo je napada pasa lutalica na ljude, posebno djecu.

Prije sedam godina, 06.aprila 2012. godine, čopor lutalica u našem gradu napao je djevojčicu Senadu Ahmetović i nanio joj teške tjelesne povrede.

Prošle godine, 100 metara od Name, petogodišnju djevojčicu u Fejićevoj ulici ugrizao je pas lutalica. Takvih slučajeva je bilo i nažalost biti će ih još.

Danas je u Tuzli čopor pasa zaklao više od 20 ovaca. Ko će nadoknaditi štetu? Možda udruženja? Neće naravno, nego će okrenuti glavu u drugom pravcu kao da se to njih i ne tiče. A tiče se, i te kako!

Nažalost, udruženja za zaštitu životinja, čast izuzetcima, nisu ništa drugo do dušebriznici kada treba nekoga napasti da opravdaju svoj rad i postojanje stranim investitorima. Pak, kad treba raditi e onda je to već druga priča, sve ostaje samo na riječima.

Nedostaje nam kulture kod vlasnika pasa. Samo prošetajte ulicama Mostara i velika je vjerovatnoća da će te stati u pseće govno, pokupite to gospodo iza svojih ljubimaca. Naravno ima i onih koji to rade, ali njih je mali broj.

Mostar MORA biti sigurno okruženje i za ljude i pse. Zato samo zajednički, što vlasti, što udruženja, pa i medija, situacija se može popraviti na bolje. I dok ne shvatite da jedni drugima niste neprijatelji, neće biti tog napretka.

Podijeli